Ova često marginalizirana skupina životinja zatekla se u središtu zbivanja nedavnim dojavama, prijavama i člancima o velikom izlovu od 300 kg oko otoka Paga. Trpovi koji se komercijalno iskorištavaju, obitavaju najčešće na sedimentnim pjeskovitim dnima, između 10 i 30 metara dubine, gdje gutaju površinski sloj iz kojeg se hrane organskom tvari koja tamo ostaje raspadanjem i ugibanjem svih drugih organizama. Na taj način čiste i „prozračuju“ sediment te ih možemo smatrati „morskim gujavicama“. Bez njih, bakterijska razgradnja na morskom dnu bila bi mnogo veća, količina kisika bi bila mnogo niža, te bismo imali „mrtvo“ muljevito dno. Stoga trenutke uživanje u tirkizno-plavom moru dok nam je bijeli sitni pijesak pod nogama možemo zahvaliti brojnim trpovima, jer bez njih, kupali bismo se u mulju.
Koliko nevjerojatno mnogima zvučalo, trpovi se smatraju delikatesnom namirnicom diljem svijeta. Početkom prošlog stoljeća, „morski krastavci“ su se našli u ishrani i brojnih Europljana, a jedan od opskrbljivača novog tržišta bila je i Istra gdje su se trpovi sakupljali, prerađivali i konzervirali. Nedugo nakon toga (1930-te) znanstvenici upozoravaju na potencijalnu ugroženost i nedovoljno znanje o ovim životinjama da bi se izlov dozvolio, te se uvode prvi lovostaji za vrijeme razmnožavanja (kasno ljeto).
U Jadranu se tijekom Domovinskog rata ponovno javlja interes za izlov. Naročito je bila popularna vrsta običnog trpa (Holothuria tubulosa) čiji su se poluprerađeni proizvodi izvozili – na glavno tržište – Daleki istok. Trpovi su cijenjena delikatesa na području cijele jugoistočne Azije, posebice Kine. Vrste koje se uz običnog trpa plasiraju na tržište su plosnati trp (Parastichopus regalis), Holothuria froskali, Holothuria mammata i Cucumaria planci.
Istraživanja koja su krajem 90-tih provedena na području srednjeg Jadrana pokazala su slabo obnavljanje populacija gdje se izlov vršio intenzivno, no prirodno obnavljanje vrste je moguće uz dobro postavljena ograničenja. Zbog nekontroliranog izlovljavanja koje se bilježilo diljem Jadrana u 2000-tima, sve vrste trpova (njih 36) su se našle na listi zaštićenih vrsta u Jadranu 2009. tj. bilo je dopušteno njihovo korištenje na način i u količini da se ne ugrožavaju njihove populacije na državnoj ili na lokalnoj razini.
Od 2006. godine, bilježi se porast u broju zahtjeva za komercijalno sakupljanje trpova, sve do 2018. Premda su postojale kvote i propisi, ilegalno sakupljanje zabilježeno je na brojnim područjima, a stvarne posljedice toga, još uvijek su nam velika nepoznanica. Prema preporuci Hrvatske agencije za okoliš i prirodu u sezoni 2017./2018. niti jedan zahtjev nije odobren. Najnovijim Pravilnikom o sakupljanju zavičajnih divljih vrsta (NN 114/17) iz 2017. kao i Pravilnikom o lovostaju trpova (NN 29/18) zabranjeno je sakupljanje svih vrsta trpova.
Među brojnim našim istraživanjima, bavili smo se neposredno i istraživanjima trpova, tj. njihove uloge i poveznosti u ciklusu vrlo aktualne teme u ekologiji mora – mikroplastici. Što se s mikroplastikom zapravo događa kada dođe u probavni sustav ljudi, riba, ali i drugih organizama poput trpova – predmet je globalnog istraživanja koje tek daje prve rezultate o neslućenoj količini mikroplastike.
S obzirom na to da su trpovi životinje sedimentnog dna, dna koje je već dokazano u Mediteranu, a posebice u Jadranu, jedno od onečišćenijih mikroplastikom, trpovi svojim načinom prehrane zasigurno unose velike količine mikroplastike u svoj probavni sustav. Što se s njom tamo događa, tek ćemo saznati.
Stoga, kada se dotičemo zabrane izlova trpova moramo promišljati o brojnim nepoznanicama : Koje su granice njihovog održivog iskorištenja? Koja je „vrijednost“ njihove važne ekološke uloge? I Koliko rastom ovog atraktivnog tržišta trpova, otvaramo još jedno „tržište“ –novi put mikroplastike do čovjeka kroz prehranu?
Za odgovoriti na ova i još brojna pitanja potrebna su daljnja istraživanja i monitoring populacije trpova diljem Jadrana, te sprječavanje ilegalnog izlova. Nasreću, usprkos ovakvih izdvojenim slučajevima poput ovog zabilježenog na Pagu, istraživanja na trpovima se nastavljaju, njihova zaštita i lovostaj su na snazi, a u pripremi su i programi praćenja stanja od strane Ministarstva poljoprivrede. Sve to, nadamo se, dovest će do sigurnije budućnosti održivih populacija jadranskih morskih krastavaca koji će nastaviti pružati mnogobrojne blagotvorne „usluge“ morskom ekosustavu.
Autor teksta: Barbara Čolić
Autori fotografija: Hrvoje Čižmek (D20k), Sanja Stipić (D20k), Nanne von Hoytema (BTOWU)
Društvo istraživača mora 20000 milja okuplja ambiciozne, svestrane i kreativne istraživače čiji je primarni interes područje biologije mora. Članovi Društva imaju bogato iskustvo u organiziranju i provođenju projekata, u stručnom i u organizacijskom smislu.
2024 © Društvo istraživača mora 20000 milja. Sva prava pridržana.
