Mnogi se pitaju koji je, zapravo, problem s uvođenjem nove vrste u neko stanište. Zar to ne povećava bioraznolikost nekog mjesta? Alohtone vrste dovedene u određeni ekosustav često naruše ravnotežu autohtonog „stanovništva“. Sjetimo se samo situacije sa zelenim algama roda Caulerpa. Opća panika nastala nakon saznanja da je alga gotovo neuništiva i da prekriva bentos pritom „ubijajući“ sve ispred sebe (ili, bolje reći – pod sobom) nije bila bezrazložna. Bentoski organizmi su masovno ugibali, a kaulerpu se nije moglo zaustaviti. Riba srebrenopruga napuhača (Lagocephalus sceleratus) – Lesepsijski migrant – i invazivna vrsta u Sredozemnom moru. Izrazito je toksična (sadrži jaki termo stabilni neurotoksin – tetrodotoksin) i konzumacija može biti fatalna.
Invazivne vrste često prouzrokuju ogromne probleme, kao što je bio slučaj u Crnom moru s rebrašem Mnemiopsis leidyi, što ujedno predstavlja najpoznatiji primjer posljedica unošenja invazivne vrste u neki morski ekosustav. Naime, M. leidyi se hrani jajima i ličinkama pelagičnih riba, a istovremeno se natječe s njima za iste izvore hrane (zooplankton), stoga je došlo do dramatičnog pada populacije riba i kolapsa ribarstva na tom području. Ribarstvo se još uvijek nije oporavilo. Iznenadnim pojavljivanjem još jedne vrste rebraša, Beroe ovata, koja se hrani vrstom M. leidyi, djelomično je uspostavljena ravnoteža. U ljeto 2017. godine Mnemiopsis leidyi se pojavio u sjevernom Jadranu i to u velikoj brojnosti. Potencijalna opasnost od ove vrste postoji i za Jadransko more, stoga su znanstvenici pokrenuli istraživanja s ciljem praćenja brojnosti i utvrđivanja eventualnih posljedica prouzročenih njegovim prisustvom.
Prijeti li nam opet neki „invazivac“? Po svemu sudeći – da! Radi se o vrsti kamenog koralja, tzv. zebrastom koralju (Oulastrea crispata), dosad službeno zabilježen jedino na Korzici 2014. godine i sjeveroistočnoj obali Katalonije. Zebrasti koralj je prešao dugi put, dolazi čak iz srednjeg Indo–Pacifika. Budući da je ličinka (planula) zebrastog koralja kratkoživuća, smatra se da je stigao kao „slijepi putnik“ na brodovima duge plovidbe. Neki hrvatski ronioci su gotovo sigurni da su ga vidjeli, ali zbog usmjerenosti pažnje na druge stvari, nisu gledali detaljnije karakteristike. Zbog velike sličnosti s busenastim koraljem, može se dogoditi da ih se prilikom ronjenja i razgledavanja zamijeni. Iz tog razloga se idemo upoznati prvo s autohtonim mediteranskim tvorcem koraljnih grebena, a zatim s tim neželjenim gostom.
Tko god se bavi ronjenjem, profesionalno ili rekreativno, sigurno je naišao na naš autohtoni busenasti koralj (Cladocora caespitosa), koji je ujedno i endem Sredozemnog mora. Ne znaju svi da taj koralj tvori, do nedavno, najveći poznati koraljni greben na Mediteranu upravo u Jadranskom moru i to u Nacionalnom parku Mljet (Veliko jezero) – sad je drugi najveći . Koralji koji tvore grebene predstavljaju najbogatiji morski ekosustav, a o njima ovisi čak ¼ svih morskih vrsta, bilo zbog hrane ili zbog skloništa. Budući da koraljni grebeni pokrivaju manje od 2% morskog dna na Zemlji, ta činjenica još više dobiva na važnosti. Nažalost, koralji diljem svijeta umiru zbog klimatskih promjena, ali to nije tema ovog članka već uvid u širenje nove vrste koralja u Mediteranu.
Ovaj žarnjak je tvorac kolonija, ponekad promjera dužeg od 4 metra, ima vanjski skelet od vapnenca, a zbog simbiontskih algi (zooksantela) roda Symbiodinium smeđe-narančaste su boje. Najčešće se nalazi na stijenama koje se uzdižu iz pješčanog dna, a naseljava dubine od 5 – 50 m. Pojedinačni koraliti imaju ovalnu ili okruglu čašku duboku svega 4-5 mm, a razmak između njih je izražen.
Kao što je već spomenuto, zebrasti koralj uvelike nalikuje busenastom koralju pa ih ronioci, ako ne promotre pažljivo, mogu zamijeniti. Vrsta je autohtona u Indo-Pacifiku, a 2014. godine je prvi put službeno zabilježena u Mediteranu i to na Korzici, a zatim na sjeveroistočnoj obali Katalonije. O. crispata dobro podnosi niske temperature, a dokaz za to je nalazište u Japanu na temperaturi od 7°C (Yajima i sur., 1986.). Naseljava raznolika staništa, uglavnom na plitkom kamenitom dnu i ima sve preduvjete da postane oportunistički kolonizator Mediterana i suptropskih mora. Pojedinačni koraliti su čaškastog oblika i međusobno čvrsto povezani cenenhimom, tako da gotovo da nema prostora između njih. Ime je dobio po karakterističnom zebrastom uzorku kojeg tvore rubovi čaške.
Po svemu sudeći, zebrasti koralj je najvjerojatnije već u Jadranu. Jadransko more je relativno toplo more, čiji raspon temperatura odgovara zebrastom koralju. Kakve su posljedice ulaska tog koralja u Jadran? Još uvijek se ne zna. Potrebno je prvo utvrditi je li uopće tu, a zatim bi bilo dobro sakupiti uzorak tkiva da se može detaljnijom analizom ustanoviti je li se radi o zebrastom ili busenastom koralju. Mladi koralji mogu biti jako slični pa je zabuna gotovo neizbježna.
Autor teksta: Sanja Stipić
Za one koji žele znati više!
Društvo istraživača mora 20000 milja okuplja ambiciozne, svestrane i kreativne istraživače čiji je primarni interes područje biologije mora. Članovi Društva imaju bogato iskustvo u organiziranju i provođenju projekata, u stručnom i u organizacijskom smislu.
2024 © Društvo istraživača mora 20000 milja. Sva prava pridržana.
